Upravo na stotu obljetnicu postojanja otvara se nova stranica u povijesti Sveučilišne knjižnice u Splitu: na putu smo ostvarenja ideje o novoj i modernoj knjižnici, ideje što se začela još u prvim desetljećima prošloga stoljeća. Tijekom svih tih godina, usprkos mnogim neostvarenim pokušajima, misao o novoj Knjižnici nije prestajala živjeti, postala je sastavnim dijelom imaginativne sfere grada, zamisao koju nikad nije posve odbacio, već ju je samo odložio na neko vrijeme. A to vrijeme, čini se, sada dolazi.

Naša je knjižnica osnovana 1903. godine s fondom od svega 496 knjiga. Od općeznanstvene knjižnice, kakva je bila tada, tijekom vremena prerasla je u središnju sveučilišnu knjižnicu, ustanovu s odgovornom ulogom u sveučilišnom i znanstvenom životu Splita i regije.
Uz stalan priljev građe i brojne nove zahtjeve koje je vrijeme postavljalo ustanovi ovog tipa, nije čudo što je prostor vrlo brzo postao najvećom zaprekom njenom nesmetanom djelovanju. Danas, s fondom od oko 400 000 knjiga i 12 000 naslova periodike te drugom građom, Sveučilišna knjižnica djeluje u prostoru od svega 1 800 četvornih metara. Postojeći prostorni uvjeti nedovoljni su za pohranjivanje i primjereno korištenje obimne građe, a istovremeno onemogućuju i razvijanje drugih aspekata knjižničnog poslovanja.

Split je grad s bogatom, rastućom mrežom visokoškolskih ustanova, u čijem okrilju živi i studira oko 24 000 studenata. Upravo središnja knjižnica Sveučilišta ima zadaću da koordinira nabavu izvora informacija za potrebe svih tih studija, studentima i profesorima osigura nesmetan pristup građi i virtualnim sadržajima na mreži, da pruži odgovarajuće uvjete za učenje i studijski rad. Budući da je ujedno i matična knjižnica Sveučilišta u Splitu i znanstvenih knjižnica Dalmacije, među njenim zadacima je i razvoj i unapređivanje ukupne knjižnične djelatnosti.

Od samog svog osnutka Sveučilišna knjižnica je usvojila i obilježja zavičajne knjižnice, baštinjena od Slavjanske narodne čitaonice, osnovane 1862. godine, u samom začetku preporodnih borbi. Time se duboko, zbiljski i metaforički, ukorijenila u povijest grada, posebice zbirkom Dalmatica koja sakuplja raznorodnu građu tematski vezanu uz zavičaj, uključujući mnoge iznimno vrijedne i rijetke naslove. Njegovanje zavičajnog identiteta putem čuvanja i prezentiranja građe iz ove zbirke zadaća je Knjižnice koja u svjetlu globalizacije osobito dobiva na značaju.

Osim toga, Knjižnica je oduvijek nastojala biti prepoznata kao kulturno središte Grada, mjesto susreta i druženja, mjesto koje će izložbama, koncertima, predavanjima i tribinama, te drugim kulturnim zbivanjima, oslobađati stvaralačke potencijale svoje sredine.

Na žalost, sadašnja je prostorna situacija velika prepreka udovoljavanju svim ovim zahtjevima, te su brojni segmenti knjižničnog poslovanja prisilno zapostavljeni.
Građa Knjižnice upravo je zbog neprimjerenog smještaja često, na žalost, propadala, a Split je nepovratno gubio pisanu baštinu koju su bibliotekari sustavno prikupljali. Da nije tako, knjižni fond danas bi bio mnogo bogatiji, a u njegovu sastavu nalazile bi se mnoge vrijedne knjige koje su za nas i buduće generacije izgubljene.
Odluka o izgradnji nove Knjižnice doista je došla u trenutku kad se ona našla u prostorno najtežem položaju u svojoj povijesti: skladišni prostor zagušen je građom, a stalna vlaga i povremeni prodori vode prijete uništenjem vrijednim sadržajima, osobito novinama. Pokušaji da se stanje sanira imaju samo privremeni karakter, a jedino trajno rješenje jest izgradnja nove zgrade.

Kronologiju brojnih nastojanja da se riješi prostorni problem Sveučilišne knjižnice možemo pratiti još od davne 1925. godine. Tada je krenula inicijativa da se od Carnegieve fundacije zatraži novčana pomoć za izgradnju nove zgrade Gradske biblioteke (kako se Knjižnica tada zvala), što je završilo neuspjehom. Ni druge privatne inicijative, poput one prof. Josipa Barača, nisu bile uspješnije. Zahtjevi upućeni krajem tridesetih godina banu Primorske banovine i banu Ivanu Šubašiću također nisu urodili plodom. Od posljednjih pokušaja spomenimo tri splitska samodoprinosa iz osamdesetih godina 20. stoljeća, koji su u programu imali rješavanje prostornih potreba Sveučilišne knjižnice, ponovno bez rezultata.

Konačno, na prijelazu stoljeća, zamisao je pretvorena u projekt: koncem 2000. godine Senat Sveučilišta u Splitu donio je odluku o potrebi izgradnje nove zgrade Sveučilišne knjižnice i pokretanju potrebnih pripremnih radnji.

U svibnju 2001. godine završena je studija "Sveučilišna knjižnica u Splitu: programska koncepcija i prostorno-funkcionalna organizacija nove zgrade". Djelo nastalo suradnjom knjižničara iz NSK i splitske Knjižnice te arhitekata, poslužit će kao uputstveni vodič, podloga natječaja za izradu idejnog arhitektonskog rješenja nove zgrade Knjižnice.

Državni natječaj proveden je krajem iste godine. Ocjenjivački sud djelovao je u sljedećem sastavu: prof. dr. sc. Ivo Babić, predsjednik Ocjenjivačkog suda, predstavnik raspisivača, prof. dr. sc. Hildegard Auf-Franić, d.i.a., predstavnik pokrovitelja, prof. dr. sc. Marijan Hržić, d.i.a., zamjenik predsjdenika Ocjenjivačkog suda, predstavnik pokrovitelja, prof. dr. sc. Radovan Ivančević, predstavnik raspisivača, dr. sc. Željka Čorak, predstavnik raspisivača, mr. sc. Petar Krolo, predstavnik raspisivača, doc. Renata Waldgoni, d.i.a., predstavnik provoditelja , doc. Tonči Žarnić, d.i.a., predstavnik provoditelja , Goran Rako, d.i.a., predstavnik provoditelja, Nikola Popić, d.i.a., zamjenik člana, predstavnik provoditelja.

Među 29 pristigla rada kao pobjednički odabran je rad splitskog projektantskog tima, kojeg čine arhitekti Jurica Jelavić, Dina Ožić Bašić, Damir Perišić, Lovre Sike Petrović, Jasmin Šemović i Eugen Širola.

Početkom 2002. godine javnosti su predstavljeni svi natječajni radovi na izložbi u Multimedijalnom kulturnom centru. Nedugo potom izrađen je plan promotivnih aktivnosti s ciljem popularizacije i upoznavanja pojedinaca, udruga i institucija sa započetim projektom: objavljena je i brošura Sveučilišna knjižnica u Splitu, projekt sponzorstva i donatorstva, s pozivom potencijalnim donatorima u zemlji i svijetu. Medijska je potpora projektu bila značajna: tiskani i elektronički mediji u Hrvatskoj pomno su pratili sve naše aktivnosti.
U srpnju je potpisan ugovor o izradi dokumentacije glavnog, idejnog i izvedbenog projekta nove zgrade, a krajem godine pribavljena je i građevinska dozvola.

2003. godine raspisan je natječaj za izbor izvođača radova, no tek je na trećem natječaju, u rujnu 2005., izabrana splitska građevinska tvrtka Lavčević.

Konačno, 21. listopada 2005. godine potpisan je ugovor o izgradnji nove zgrade Sveučilišne knjižnice u Splitu, te je svečano obilježen početak radova.

• Slobodna Dalmacija / 06.09.2005.

• Slobodna Dalmacija / 19.10.2007.